Odbor za normu hrvatskoga standardnog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirao je 4. i 5. prosinca znanstveno-stručni skup „Budućnost hrvatske jezične politike”, a suorganizatori skupa bili su Matica hrvatska i Hrvatski nacionalni konzorcij istraživačke infrastrukture CLARIN ERIC. Skup je otvorio potpredsjednik HAZU-a akademik Davor Miličić koji je istaknuo da jezik i skrb o položaju, statusu i razvitku hrvatskog jezika imaju posebno mjesto u Akademijinu poslanju još od njezina osnutka 1861. godine te podsjetio na Akademijine članove koji su dali doprinos standardizaciji hrvatskog jezika, kao i izgradnji hrvatske stručne terminologije te obrani samobitnosti hrvatskog jezika u doba Jugoslavije i nametnutog jezičnog unitarizma. 

‒ Hrvatska akademija kontinuirano se brine o hrvatskom jeziku, a to je pokazala i 2020. kad je osnovala Odbor za normu hrvatskog standardnog jezika koji je zamijenio nekadašnje Vijeće za normu hrvatskog jezika ukinuto 2012. godine odlukom tadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja. Odbor je još u studenome 2022. godine među prvima dao podršku nacrtu Zakona o hrvatskom jeziku i bio jedna od važnih poluga za konačno prihvaćanje Zakona u Hrvatskom saboru 26. siječnja ove godine ‒ kazao je akademik Miličić.

Predsjednik Odbora za normu hrvatskoga standardnog jezika akademik Mislav Ježić ocijenio je da se Zakon o hrvatskom jeziku ne može shvatiti ako se ne objasne pojmovi hrvatski jezik, hrvatski standardni jezik i hrvatski književni jezik.

‒ Hrvatski jezik obuhvaća sva svoja narječja i govore, a standardni jezik stiliziran je po obrascu izabranoga narječja, od 19. stoljeća u načelu novoštokavskog, te ne obuhvaća druga narječja, ali obuhvaća sve funkcionalne stilove, što nestandardna narječja, pa ni književni jezici u njihovoj stilizaciji ne obuhvaćaju i ne mogu obuhvatiti. Civilizacija traži standardni ili normirani jezik, a kultura traži književni jezik. Ono što nije normirano u standardnom jeziku, odnosno nije neutralno, ima stilističku vrijednost u književnom jeziku: nije odbačeno, ali mora imati svoje mjesto i razlog kada se rabi. Razumijevanje toga mjesta zovemo jezičnom kulturom ‒ pojasnio je akademik Ježić. Kao preduvjete budućnosti hrvatskog jezika naveo je čuvanje njegova ustroja i razlikovnosti te razvoj nazivlja za nove pojave i pojmove, što podrazumijeva izradu jezičnih priručnika i pomagala koja odgovaraju potrebama sadašnjosti i budućnosti. 

Na gotovo dvostoljetnu borbu za hrvatski jezik i njegovu samosvojnost osvrnuo se književnik Božidar Petrač koji je kazao da se u suverenoj hrvatskoj državi godinama očitovala potreba za Zakonom o hrvatskom jeziku, ali se ujedno iz različitih razloga i osporavala, „uglavnom s ciljem zadržavanja vukovskih načela i unifikacije jezika kojim govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.” 

‒ Donošenje toga Zakona na inicijativu Matice hrvatske bio je posve prirodan i razumljiv politički čin suverene hrvatske države kako bi svoj jezik, kao jedan od službenih jezika Europske unije, što bolje i djelotvornije uredila, zaštitila i promicala. No provođenje Zakona nije samo stvar Vijeća za hrvatski jezik kao savjetodavnoga tijela Vlade, nego dužnost i odgovornost svakoga sudionika u procesu prenošenja znanja o hrvatskom jeziku i svakoga sudioniku u javnom životu naše zemlje ‒ rekao je Petrač. 

‒ Književnik i sociolog Ivan Rogić Nehajev poručio je da valjane odgovore na pitanja hrvatskog jezika treba tražiti u 'trokutu' između kritičkoga odmjeravanja tradicije hrvatskih vukovaca, snaženja tvorbenih sposobnosti hrvatskoga jezika i opovrgavanja mehaničkoga i parazitskoga prijenosa dijelova drugih jezika u hrvatski. 

Koordinator CLARIN ERIC‑a za Hrvatsku dr. sc. Marko Tadić, član suradnik HAZU-a, istaknuo je važnost korištenja hrvatskog jezika u digitalnim komunikacijskim kanalima. 

‒ Ako jezične tehnologije promatramo kao sljedeći stupanj u razvoju pismenosti nekoga jezika, onda bi se govornici toga jezika bez razvijenih jezičnih tehnologija mogli naći u položaju funkcionalne nepismenosti u digitalnom okružju. Naime, iz komunikacijske će komocije dio govornika nerijetko posegnuti za nekim drugim jezikom za koji razvijene jezične tehnologije već postoje. Tada bi se ti govornici našli onkraj digitalne razdjelnice, a jezik postao neuporabiv u nizu djelatnosti i područja ‒ kazao je Tadić. 

Tajnik Razreda za filološke znanosti HAZU-a akademik Ranko Matasović također je istaknuo važnost dostupnosti hrvatskog jezika na svim digitalnim platformama i sa svim alatima koji bi mu osigurali prisutnost u digitalnom svijetu. Na skupu se govorilo i o upotrebi i učenju hrvatskog jezika u inozemstvu, položaju narječja u nastavi hrvatskog jezika, stvaranju novog strukovnog nazivlja, izazovima hrvatske leksikografije, nekim pitanjima iz povijesti hrvatske standardizacije, kao i o crnogorskim iskustvima u obrani samobitnosti crnogorskog jezika od velikosrpskih presizanja.