Surađujemo puno s roditeljima jer želimo da budu svjesni da i mi i oni imamo isti cilj, a to je dobrobit svakog djeteta, njegovo fizičko i mentalno zdravlje i što bolji školski uspjeh.

Zato s njima u zajedništvu odgajamo djecu, usađujemo im iste vrijednosti, a kad dijete vidi da roditelji razmišljaju i govore iste stvari i na isti način kao nastavnici, onda je to temelj za promjenu nabolje ‒ psihologinja Lara Škarda

Strukovno obrazovanje na području Bujštine ima stoljetnu tradiciju, a započelo je još 1926. godine kad je s radom krenula jednogodišnja Poljoprivredna škola. Od 1929. djelovala je dvogodišnja Industrijska škola koja je 1942. godine prerasla u trogodišnju. Od pedesetih godina počinje se s osposobljavanjima u pojedinim zanimanjima koja su bila potrebna tadašnjem gospodarstvu. U Bujama i Umagu 1954. godine započinje s radom Škola učenika u privredi koje prestaju s radom u Umagu 1957., a u Bujama 1967. godine. U Umagu od 1964. do 1967. djeluje Ugostiteljska škola kao podružnica Pulske ugostiteljske škole, a ubrzo se škola i nastavno osoblje sele u Poreč.

No, strukovno obrazovanje na području Bujštine nije nestalo. Bilo je potrebno ovom kraju te se već 1970. godine, uz gimnazijski program, upisuju i polaznici ekonomske škole i smjer elektrometalskog zanimanja pa je 1972. godine nastao Centar usmjerenog obrazovanja „Vladimir Gortan”, Buje. Tu se ponovo počinju obrazovati učenici za zanimanja u području obrade drva, tekstila te u trgovini, ugostiteljstvu i turizmu.

‒ Danas imamo pet sektora: strojarstvo, brodogradnja i metalurgija, zatim elektrotehnika i računalstvo, turizam i ugostiteljstvo, ekonomija i osobne usluge te usluge zaštite. Uglavnom su to trogodišnji programi, ali imamo frizere i kozmetičare te tehničare za računalstvo u četverogodišnjem programu i to su najatraktivnija zanimanja koja popunimo u prvih sat vremena ljetnog upisnog roka ‒ objašnjava ravnatelj Saša Stiković te nastavlja:

‒ U posljednje su vrijeme budućim srednjoškolcima atraktivni trogodišnji programi automehatroničara, instalatera kućnih instalacija, pa je tolika navala da bismo mogli upisati po jedan čisti razred u oba programa, ali prostor nam u školi to ne dopušta pa silom prilika imamo kombinirane razredne odjele. Ukupno imamo 323 učenika u 14 razrednih odjela, a u izdvojenom odjelu u Umagu od jeseni imamo po jedan razredni odjel u jezičnoj i prirodoslovno-matematičkoj gimnaziji za čije je potrebe zgradu financirao sam Grad Umag. Nemamo problema s hotelskim kućama ili privatnim obrtnicima koji primaju naše učenike na naukovanje, a osim toga u školi imamo radionice u kojima možemo učenicima osigurati učenje temeljeno na radu tako da s velikim fondom sati praktičnoga rada oni nakon završene trogodišnje škole mogu bez problema ući u svijet rada jer su zanimanja za koja se obrazuju vrlo tražena. U igri su i stipendije, ali i vrlo izgledna zapošljivost nakon završene srednje škole. I učenici i njihovi roditelji prepoznali su vrijednost i važnost strukovnog obrazovanja te da su to vrlo tražena zanimanja na tržištu rada od kojih se može lijepo živjeti pa je i pritisak na upisima iz godine u godinu sve veći ‒ ističe ravnatelj Stiković. 

Bez obzira na činjenicu da ima programe u pet različitih sektora, škola je dobro opremljena. Oprema se godinama obnavlja i dopunjuje pa za ugostitelje ima pravi praktikum, kuhinju, u kojoj učenici uz učenje temeljeno na radu mogu usvojiti doista sve vještine i znanja koja su im potrebna. Instalateri kućnih instalacija i automehatroničari uskoro će dobiti nove radionice koje financira Istarska županija i ti su radovi pri kraju pa će učenici imati optimalne uvjete za učenje temeljeno na radu, a svoje prostore dobit će i stručni nastavnici. 

‒ Nabavit ćemo i potrebnu opremu, a moram spomenuti da za automehaniku imamo već četiri godine vrlo kvalitetnu suradnju sa školom GKS Mullheim u okolici Freiburga u njemačkoj Saveznoj pokrajini Baden Wurttemberg. Oni su nam do sada donirali dva vozila, dosta ručnog alata, računala, sustav za dijagnostiku, električne panele. Mi smo bili u posjetu s učenicima i nastavnicima, a ove se godine suradnja nastavlja posjetom kolega i učenika iz Njemačke našoj školi u lipnju, kada će nam donijeti dosta opreme kako bismo kompletirali naše radionice. Škola je svojim programima i projektima oduvijek bila uključena u europske fondove počevši od onih pretpristupnih pa do aktualnog Erasmus+ programa koji su nam omogućili i stručna usavršavanja u inozemstvu, mobilnosti učenika i nastavnika pa i nabavu prijeko potrebne opreme za školu ‒ kaže ravnatelj Stiković te podsjeća kako se škola priprema i za reformske zahvate u strukovnom obrazovanju.

‒ Puno se govori o reformskim zahvatima i prelasku na modularnu nastavu. U našoj školi mislim da ne će biti većih problema iako nismo u eksperimentalnoj provedbi, ali raspolažemo s dovoljno ključnih informacija jer su neki nastavnici, kao i ja, članovi radnih skupina u pojedinim sektorima. Istina, mi već dosta dugo radimo na principima modularne nastave iako to ne zovemo tako. Program za mehatroničare izvodi nastavu u kompleksnim radnim zadaćama, modulima, a slično je i s programima za kuhare i konobare. Budući da imamo školske radionice, ne će biti problema ni s učenjem temeljenim na radu, ni s praksom u majstorskim radionicama i u tvrtkama. Treba uložiti trud, razmišljati na novi način i tražiti mogućnosti povezivanja nastavnih sadržaja u module struke i sigurno će se sve moći napraviti, a da nitko od nastavnika ne izgubi satnicu svog matičnog predmeta ni posao u školi.

Osim s Istarskom županijom koja je osnivač škole, jako dobro surađujemo i s gradom Bujama i s osnovnom školom koja ima posebnu odgojnu skupinu učenika s teškoćama koji redovito dolaze k nama, surađujemo s Crvenim križem, s UNICEF-om. Imamo više od polovine učenika putnika i to nam je određeni hendikep pogotovo kad je riječ o prijevozu učenika do Umaga gdje imamo dva gimnazijska razreda. Stručna pokrivenost nastave jako je dobra s obzirom na puno sektora i obrazovnih programa i jedino nam je mali problem pokrivenost fizike, ali i to rješavamo na najbolji mogući način. Škola je prepoznata kao kvalitetna i bez obzira na činjenicu da imamo trogodišnje programe, programi su atraktivni i kvalitetni i učenici i njihovi roditelji prepoznaju to i svjesni su da nakon trogodišnjeg obrazovanja imaju toliko znanja i vještine da mogu vrlo jednostavno pokrenuti vlastiti obrt i živjeti od svog rada. Prije samo četiri godine imali smo 225 učenika, a sada ih je stotinu više i to je golem skok u upisima. Taj pozitivan trend rezultat je kvalitete koja je prepoznata ‒ ponosno ističe ravnatelj Saša Stiković.

Nastavnik informatike i stručnih predmeta Dalibor Pašić osim redovne nastave vodi brojne izvannastavne aktivnosti i programe.

‒ Imamo one standardne izvannastavne aktivnosti kao što su nogomet, stolni tenis i mnoge druge, ali naše izvannastavne aktivnosti usmjerene su na projekte kojima smo se aplicirali na fondove. Povezali smo tako robotiku i umjetnu inteligenciju projektom „AI agro”. Robot bi skenirao vinovu lozu odnosno vinograd i uz pomoć programa dijagnosticirale bi se eventualne bolesti vinove loze. Drugi je projekt suradnja s Pozitronom u kojemu je prethodni projekt nadograđen i u kojemu je kolega Šverko uključio i upotrebu drona. Učenici su motivirani i zainteresirani za takav rad, pogotovo zato što je sve povezano s nastavnim sadržajima, nastava je kvalitetnija, a samim time i visoki ostvaraji učenika koji su prepoznati i nagrađivani. S onima najistaknutijima počeli smo raditi dodatno, širiti im horizonte pa su se prijavili na natjecanje „Hacknite” koje je provedeno online i trajalo je 48 sati, a na kraju su naši učenici osvojili treće mjesto u državi. Sve je to preraslo u izvannastavnu aktivnost u kojoj se bavimo kibernetičkom sigurnošću, pronašli smo i vrijeme u prilično zgusnutom rasporedu sati budući da radimo u jednoj smjeni i da je većina učenika vezana na javni prijevoz. Osmislili smo laboratorij u kojemu će biti server s bazom podataka na kojemu će dva tima vježbati tzv. hakerske napade i obranu od napada. Osim toga učenici moraju proći i obuku vezanu za etičke vrijednosti pa su uključeni i drugi nastavnici kako bi dobili što više znanja i vještina. 

Problem je u tome što smo mala sredina i nema tako velikih firmi i korporacija u kojima bi učenici doista mogli puno više raditi na sigurnosnim aspektima poslovanja. Zato smo češće išli na različita savjetovanja i edukacije kako bismo si olakšali i ulaz u modularnu nastavu iako već godinama radimo na tim principima, ali jednostavno takvu nastavu nismo nazvali modularnom. Nastavnici surađuju, međusobno si pomažu, zajednički planiraju nastavu prema postavljenim ishodima učenja, integracija i korelacija sadržaja je prisutna u nastavnom procesu i sve dosta dobro funkcionira. Nijedan predmet ne će izgubiti satnicu i nitko od nastavnika ne će biti zakinut, jer u takvom modelu rada uglavnom svi nastavnici imaju i pojačanu satnicu neposrednog rada. Učenici time dobivaju, jer im nastava bude zanimljivija, u školi se osjećaju ugodno, jer rade nešto što vole i što im nije opterećenje. Usvajaju znanja i vještine koje će njihov budući poslodavac odmah prepoznati i angažirati ih u svojoj tvrtki ‒ objašnjava Dalibor Bašić, a psihologinja Lara Škarda dodaje: 

‒ U petnaest godina, koliko radim u Gospodarskoj školi, mogu se pohvaliti da sam uvijek radila onaj konkretan posao psihologa i da nisam dobivala puno administrativnih poslova na što se mnogi moji kolege psiholozi žale. Uvijek sam imala priliku, a to mi je i danas u fokusu, raditi s učenicima, najviše u situacijama kad je nasilje u pitanju ili neki problemi kad je potrebno savjetovanje s učenicima. Osim toga asistiram ravnatelju, pedagogu, svim kolegama nastavnicima i neprekidno smo u komunikaciji i suradnji. Voditelj sam školskog preventivnog programa pa organiziram predavanja za učenike, angažiram i vanjske predavače, dogovaram suradnju s lokalnim udrugama koje se bave prevencijom, vodim radionice u sklopu sata razrednika. Posebno je da sam i dijelom svoje satnice u nastavi i taj mi je dio posla prirastao srcu, jer mi smo škola koja oduvijek jako puno radi na nastavničkim kompetencijama pa smo prije puno godina govorili o ishodima učenja, uvijek smo bili malo ispred drugih i nije nam bio problem prilagođavati se novim paradigmama i načinima poučavanja bez obzira na to o kojim se promjenama u obrazovanju radilo.  

Dočekali smo i modularnu nastavu u strukovnom obrazovanju i mislimo da će to malo olabaviti inače prilično rigidnu strukturu koja je do sada bila na djelu i vjerujem da upravo uz modularnu nastavu izlazimo izvan ustaljenih okvira u želji da što kvalitetnije radimo s učenicima, da se ne ograničimo na suhoparnu teoriju. Predajem komunikaciju prilikom zapošljavanja i s učenicima radim konkretne stvari kao što su pisanje životopisa, zamolbi, vježbamo intervju za predstavljanje budućem poslodavcu jer će im sve te vještine trebati. 

Prevenciju također shvaćamo malo drukčije, jer smatramo da je važan rad i razvijanje u strukovnom profilu za koji se obrazuju jer tu učenici moraju biti najjači, moraju se znati pokazati, predstaviti ono što znaju. Tako razvijaju samopouzdanje i razvija im se svijest o tome da u školu idu zato da nauče vještine koje će koristiti u profesionalnom životu. I naši se učenici doista razvijaju i kao osobe i kao stručnjaci u svom području jer su svjesni kamo ih strukovno obrazovanje vodi. I zato ne inzistiram na strogim programima prevencije nego na njihovu uključivanju u obrazovanje, u manifestacije na kojima mogu predstaviti sva znanja i vještine koje su usvojili u školi. Najveći dio u svemu tome odrade nastavnici i učenici, a ja sam samo medijator, pomažem ako treba, usmjeravam ih u rješavanju nesporazuma, savjetujem roditelje kojima sam i podrška i za koje organiziram tematska predavanja i radionice.

Susrećemo se nerijetko s problemom klađenja, ali premalo je preventivnih programa usmjerenih na takve teškoće, a mislim da bi se prevencija trebala odraditi u osnovnoj školi, jer kad učenici dođu u srednju školu s takvim neprihvatljivim ponašanjima i navikama onda je za prevenciju već kasno. U srednjoj školi oni moraju živjeti život, biti odgovorni i donositi odluke koje će se odraziti na njihov život, a mi smo tu da ih educiramo i o takvim stvarima. 

Surađujemo puno s roditeljima jer im želimo osvijestiti činjenicu da i mi u školi i oni imamo isti cilj, a to je dobrobit svakog djeteta, njegovo fizičko i mentalno zdravlje i što bolji školski uspjeh. Vidimo da su roditelji današnjih generacija prilično popustljivi i labavi u odgoju jer ne žele da njihova djeca pate, međutim u tome se izgubi odgoj, odgovornost prema zadacima koje se pred njih postavi, ali se istodobno puno priča o pravima. U školi imamo protokole i znamo što nam je činiti ako se dogodi neka nemila situacija, mi odradimo sve što treba, na nama u školama sve se slomi, a sustav ne funkcionira i opet se stvari ne dovedu do kraja i do zadovoljavajućeg rješenja. Svaki naš učenik zna da u školi može dobiti pomoć i savjet, podršku, u bilo kojoj situaciji, ali isto tako treba biti svima jasno da su roditelji najodgovorniji. Naravno, s njima u školi u zajedništvu odgajamo tu djecu, usađujemo im iste vrijednosti, a kad dijete vidi da roditelji razmišljaju i govore iste stvari na isti način kao nastavnici, onda je to temelj za pozitivnu promjenu. I vidimo da se takvom kvalitetnom suradnjom postižu željeni rezultati. 

Naravno, škola i dalje nije svemoguća i ne može ispravljati sve negativnosti koje mladi vide u svijetu oko sebe, u svakodnevnom životu, jer susreću se s verbalnom agresijom u medijima, s neprihvaćanjem različitosti, izostankom tolerancije, empatije, suradnje i puno od svega toga mladi prihvate kao normalne oblike ponašanja i tu je škola sa svim svojim pozitivnim porukama gotovo nemoćna niti može eliminirati sve te vanjske negativne silnice. Osjećamo u školi sve te negativnosti i nastojimo učenicima olakšati školovanje i učiniti sve da se u školi osjećaju ugodno, prihvaćeno i da shvate da nam je stalo do svakoga od njih. Vidim da ljudski kontakt, lijepa riječ izgovorena u pravo vrijeme još ostvaruju te pozitivne pomake i optimistična sam u tom pogledu, jer imamo relativno mlad kolektiv, svi se trudimo da prenesemo na učenike sve ono kvalitetno i pozitivno ‒ smatra psihologinja Lara Škarda, a ravnatelj Stiković dodaje:

‒ Više od 20 godina radim u školi, poznajem školu iznutra i kad sam se javljao na natječaj za ravnatelja želio sam da nastavimo sve započete projekte i da uz njih imamo i još više novih. Stalo mi je do dobre suradnje s lokalnom zajednicom, s našim osnivačem, s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, da nastavimo kvalitetnu dosadašnju suradnju s obrtnicima i tvrtkama u kojima naši učenici odrađuju učenje temeljeno na radu. Otvorili smo i izdvojeni gimnazijski odjel u Umagu u školi koju je kompletno financirao i izgradio grad Umag, a opremu su financirali grad i Istarska županija. Upravo su ovih dana školu posjetili predstavnici tvrtke Daikin klime koja distribuira klimatizacijske uređaje i s kojom smo uspostavili suradnju u području edukacije za učenike i nastavnike koju će obaviti u njihovim prostorima u Zagrebu, a donirat će nam i dizalicu topline za prostore koje upravo uređujemo u školi.

Mi smo škola za budućnost koju su prepoznali i učenici i njihovi roditelji i doista nam je želja da stvorimo školsko ozračje u kojemu će se svi osjećati ugodno, da usvoje stručna znanja i da budu potpuno spremni za tržište rada koje ih očekuje čim završe svoje srednjoškolsko obrazovanje. O kvaliteti našeg rada svjedoče brojna priznanja koja je dobila škola, među kojima ću spomenuti diplomu Ministarstva gospodarstva „Šegrt Hlapić” za najbolju strukovnu školu u Republici Hrvatskoj kao i dvije nagrade „Šegrt Hlapić” za najbolje naučnike, zahvalnicu Hrvatske obrtničke komore za doprinos razvoju obrtništva, Nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za stopostotno riješen ispit na državnoj maturi. Naši su učenici i pobjednici državnog natjecanja iz talijanskog i engleskog jezika, osvajači nagrade za prvo mjesto na Festivalu strukovnih zanimanja, za najbolji ekološki projekt u kategoriji „Školski vrtovi”, dobitnici zlatnog odličja za inovacijski rad „Pametno ogledalo” na izložbi mladih inovatora i tehničkog stvaralaštva.

Planiramo još inovirati nastavu i uvesti neke nove programe kao što je tehničar za robotiku, budući da imamo i takvu slobodnu aktivnost o kojoj je govorio kolega Pašić. Voljeli bismo i uvesti program tehničara za 3D modeliranje, a vidjet ćemo što se traži i na tržištu rada. Znamo što želimo i vjerujemo da ćemo ostvariti svoje planove ‒ zaključuje ravnatelj Stiković.

OSOBNA KARTA ŠKOLE

Broj učenika: 323

Broj razrednih odjela: 16

Broj djelatnika: ukupno 54 ‒ administrativno osoblje 3, tehničko osoblje 4, nastavnici 44, stručni suradnici 3

Broj mentora: 2

Broj savjetnika: 1 – izvrsna savjetnica

Školska kuhinja: ne

Sportska dvorana: ne

Broj smjena: jedna

Moto, ideja vodilja škole: Odgoj i obrazovanje zadovoljnog i uspješnog učenika koji se razvija uz poticaj nastavnika i podršku roditelja. Naša je škola poželjno, sigurno i ugodno mjesto za rad u kojem je svaki učenik prihvaćen i može razvijati sve svoje potencijale. Naša škola – škola za budućnost, svim će učenicima omogućiti kvalitetno obrazovanje, usvajanje i primjenu suvremenih znanja, vještina i sposobnosti i na taj ih način učiniti konkurentnima na tržištu rada.