Pri kraju je nastavna godina, skupilo se svega pomalo, zbrajaju se uspjeh i neuspjeh, uzburkalo se čak i vrijeme. Ovo je vrijeme kada neki mogu pjevati, natjecati se, ići na izlete i druge zgode koje život pruža. Sretni su oni koji mogu bezbrižno dočekati kraj nastavne godine i odmarati se, ali ako je kraj nastave, nije kraj obrazovanju i odgoju i nikada ne završava škola života. Sada više ne vrijedi roniti suze i kriviti i one koji nisu krivi, nego tražiti utjehu u onome što nam život pruža, a pruža nam mnogo, samo ako znamo prepoznati što u životu zaista vrijedi, a što ne valja.

Važno bi bilo doznati gdje je to sreća života. Sve druge znanosti i vrijednosti brzo gube cijenu, ako nemamo spoznaju što nam je cilj, a što sreća. Prečesto se zanosimo kratkim i prolaznim sjajem, materijalnim i propadljivim i ne vidimo ono što zaista vrijedi, a ono dragocjeno gubimo tako lako. Život nam donese kao more bisere i otrove, a škola nas može naučiti mudrosti, ali to nije dovoljno. Svaki bi čovjek morao znati prepoznati ljudske osjećaje i to ne samo one koje njemu gode, već i one koji nam trebaju da ih dijelimo s drugima. Samo ono što je trajno, svevremensko, plemenito, općeljudsko može čovjekov život osmisliti i dati mu cilj vrijedan napora. 

Ako smo naviknuli slušati samo sebe, a ne prepoznati i osjećati druge, ostajemo sami. Sam čovjek ne može opstati. Jasno je onda da je sam čovjek nesretan. Čak ni cvijet kraj puta ne živi samo za sebe već daruje onima kraj sebe svoj mirise i boje. A čovjek, koji je najsavršeniji stvor na Zemlji, često nije svjestan da tako ostaje sam. Ako bi tako nastavio, mogao bi na kraju nestati.

Da ne bi čovjek ostao zvijer, dano mu je da razvija svoj duh i oplemenjuje svoj život. Ako se pitamo čime i kako, nema lakog odgovora. Ja mogu samo nešto malo savjetovati od onoga što sam u svom poslu i životu spoznala. Znam da ste mnogi sad pred kraj redovne nastave, jer je puno vremena izgubljeno dosad, a sad bi to dobro došlo. Ako je pri kraju nastava, nije pri kraju škola života, ona uvijek radi sve dok imate volju za životom.

Dakle, ne vrijedi plakati za prolivenim mlijekom i ljutiti se na druge, nego umirite živce i odmah sutra pokušajte ispraviti svoje propuste. Liječite se onime što je ljekovito. Na primjer, pjesma može biti lijek uvijek, bez obzira na to o čemu govori. Ona će vas utješiti i dati vam nadu i vjeru da se uvijek može bolje.

Moja prijateljica Mirica, međutim, ne voli pjesme koje su tužne. Možda će se ipak uvjeriti jednog dana da je svaka pjesma na kraju dana vesela, a to dokazuje baš pjesma jednog našeg momka Marka, koji je ispjevao pjesmu za svakoga, na kraju se i sam rasplakao od sreće, jer je njegova pjesma bila najbolja od svih.

Ja mislim da su je zavoljeli svi dobri, kako mladi, tako i stari, jer je pjesma ljubavna. Ona u sebi nosi ljubav prema životu i pozdravlja sve, od mame i tate, do mace ljubimice. Ne mogu sve nabrojiti, vi koji ste slušali prepoznat će ono što je rečeno, kao i ono što ćete vi dodati. Da sam u pravu dokazuju mi sve one ruke dignute u nebo po trgovima naših lijepih gradova i vesela igra najmlađih i zadovoljstvo starih.

Istina je da baš i nema puno takvih dana i pjesama. Budite dobri pa se potrudite, ispjevajte i vi neku pjesmu utješnu, a ocjene pokušajte dogodine popraviti. Da ne zaboravim, sami nećete ništa moći učiniti. Svaka pjesma oživi onda kad je napisanu pročitaju i oni kojima je namijenjena.

Ni čovjek ni pjesma ne mogu sami.