Oštri zimski dani prolaze brzo, sumorno je i otužno. Ipak, zarumeni se zapad toplo i nagovještava dane blagdana, nade i dobrih želja. Vrijeme je to kada se izmjenjuju imendani i rođendani, koji sobom donose radosti. Djeca se nadaju i vesele darovima, a odrasli, ako ništa drugo, čekaju barem čestitke i slobodne dane. Zablistaju uljepšane ulice i trgovi, njišu se ukrašeni borovi, blistaju izlozi, nudi se roba svake vrste. Kao mravi po trgovinama rasuli se kupci, svega ima premnogo, osim onoga što nam treba najviše ‒ mjere. Bez mjere i sklada naguralo se svega i svačega. Guraju se ulicama, spotiču se jedni drugima pod noge, jer svi vide najviše samo svoje želje i ciljeve, a malo koga prepoznaju u toj vrevi.
A blagdani imaju svrhu obasjati čovjekovu dušu, podsjetiti čovjeka da nije stvar koja se kupuje i prodaje, već biće stvoreno da živi u skladu sa svojim bližnjima, sa svijetom koji mu je dân velikodušno da živi i blaguje i da omogući svemu ostalom. Blagovati u miru, spokoju, uzimati iz života radost, čestitost, ljepotu, sve što može čovjeka usrećiti može se naći. A ovako ubrzani, pretjerano pohlepni za onime što se kupuje za novac, preskačemo ljepote koje su nam dane bez ikakve naknade. Zaboravimo vidjeti ljepotu i raskoš bora pokraj skromne kućice, a divimo se nakinđurenim umjetnim ružama, što su se nadvile nad stolove za kojima ne sjedi nitko, jer su rezervirane za nekoga koga nema.
U toj pretprazničkoj vrevi ima stvari i nekih pojava koje čak nanose mnogima bol i tjeraju strah u kosti svima onima mirnima i nedužnima koji u svemu tome pate, a neki i stradaju.
Pucnjava, kao simbol nekakve sile, vlasti, moći javlja se baš onda kad bi trebalo biti najljepše. Kad bi trebalo pjevati, slaviti, slušati ode, uživati u svemu vrijednom i plemenitom, netko ima potrebu nadmetati se stravičnom igrom i pucnjavom.
Unatoč čestim nesretnim slučajevima koji se događaju uglavnom djeci, još se nikako ne može tome stati u kraj. Stari ljudi i mala djeca doživljavaju strahove, domaće životinje od tih pucnjava proživljavaju stresove, čak ni mačke ne podnose tu vrstu „zabave”. Osobito je to gadno u velikim gradovima kad se od pucnjave zagadi zrak, pa ne možete čak ni prozračiti stan i doći do zraka.
Neki mladi ljudi kao da su izgubili svaki osjećaj za one starije kojima je pucnjava osobito neprijatna i ne smiju čak ni izići iz kuće da kupe najnužnije, jer ima onih mladih koji uživaju petarde bacati pod noge starijim ženama. Čak ni prema svojim najbližima neki ne pokazuju nikakve samilosti ni pozitivne emocije. Umjesto da se obraćaju kojom lijepom riječju, da zažele makar sreću, oni se smiju i rugaju ako ih netko upozori, jer savjete ne vole ni čuti. Ustvari vrlo se rijetko danas i okupljaju obitelji da bi s roditeljima i prijateljima proveli blagdanske dane i svečanostima dali toplinu doma i mrvice ljubavi, koje su uvijek potrebne najviše starijim osobama.
Kasnije kad dođu teški dani i problemi u obitelji, onda se ni djeca nemaju kome potužiti i ispričati svoje probleme. Nema u obitelji često običaja da se ispričaju neki obiteljski događaji i doživljaji kojih bi nekad bilo lijepo prisjetiti se i pamtiti neke sretne trenutke.
Emocionalna praznina može biti uzrok depresije i nedostatak zadovoljstva u životu. Učinimo nešto što će moći koliko-toliko osigurati mir barem u ovim danima koji su namijenjeni dobru i miru jer je on potreban svakoj duši.
