Shvatili ste, riječ je o djetetu koje je zlostavljalo i maltretiralo sve koji su mu se našli u dometu, o djetetu kojemu nitko nije mogao ili htio stati na kraj, a ustvari je trebalo stati na kraj njegovim roditeljima koji su mu, a vjerojatno to čine i dalje, svih ovih godina samo činili medvjeđu uslugu ne želeći se suočiti s činjenicama i priznati sami sebi da njihovo dijete ima ozbiljnih problema koji se ne mogu pomesti pod tepih lažnim liječničkim dijagnozama, psihijatrijskim procjenama i inzistiranjem na tome da ga se pod svaku cijenu „inkluzira” u redovni školski sustav. Hoće li s istom praksom nastaviti i tamo daleko, na rezervnoj lokaciji, drugo je pitanje, jer izvan granica ove drž
Život je maskenbal
Vauuuu! (Ljudi s engleskog govornog područja rekli bi WOW). Roditelji klinaca iz novozagrebačke osnovne škole (zbog GDPR propisa ne smijemo imenovati ni školu, ni naselje, ni dijete kojemu se ne smije znati ni rod ni spol a bogme ni njegove moćne roditelje potkožene ne samo lovurdom nego vjerojatno i jedinom ispravnom partijskom knjižicom), dakle konačno su odahnuli, pretpostavljam da su obustavili sve protestne aktivnosti i pustili svoje mališane da nakon dva ili tri tjedna ponovno sjednu u školske klupe. Naime, ono neimenovano dijete, kako otkrivaju kolege iz bolje obaviještenih medija, sa svojim roditeljima odustalo je od prave, objektivne opservacije u državnoj ustanovi te napustilo voljenu majčicu Hrvatsku i skrasilo se u Italiji. I problem koji je kao kamen u cipeli posljednje tri godine mučio nekoliko zagrebačkih škola uključujući pripadajuće djelatnike, roditelje, gradski ured za obrazovanje, prosvjetnu inspekciju, resorno ministarstvo, Ministarstvo socijalnog rada ili kako se već zove, odjednom je nestao kao mokrom krpom obrisan sa zamrljane crne školske ploče.