Posljedica takvog epohalnog rješenja, koje ne postoji nigdje osim možda u najzabačenijem zakutku Amazone, jest da naši srednjoškolci godišnje skupe skoro 17 milijuna sati izostanaka odnosno oko 111 sati svaki i da su brojke neopravdanih izostanaka svedene gotovo na statističku pogrješku. Zašto? Zato što odgovorni i savjesni roditelji kojima je stalo do dobrobiti vlastite djece „peglaju” sve izostanke, u e-Dnevnik upisuju raznorazne dijagnoze koje su sami postavili pa bi svatko racionalan očekivao da i određuju terapiju i pišu recepte svojoj djeci. A prema pravilniku koji je na snazi škole odnosno učitelji i razrednici moraju takve isprike prihvatiti kao činjenice u koje se ne smije sumnja
Po tri dana do vječnosti
Liječnici opće prakse u našoj suverenoj, samostalnoj i demokratskoj državi stalno dobivaju i bitke i ratove protiv učitelja. Prijeteći štrajkom dobiju i više nego što su tražili za razliku od prosvjetara koji i nakon šest tjedan štrajka pognu glave i pokupe se doma s veličanstvena dva posto povećanja „s odgodom”, a prije osam godina „potukli” su prosvjetare i kad su odbili pisati ispričnice školarcima, jer to im je bilo preteško pa je tadašnji ministar kompilator donio pravilnik kojim ih je neizravno oslobodio tog mukotrpnog posla i prebacio sve na vrlo odgovorne, savjesne i za vlastito dijete zabrinute roditelje, dopustivši im da izostanke svoga mladunca s nastave mogu u e-Dnevniku opravdavati do tri dana i bez ispričnice, na temelju vlastite procjene o zdravstvenom stanju vlastitog djeteta. I tako po tri dana do vječnosti!