Pratite li e-Savjetovanja, ne možete ne primijetiti koliko je bure izazvala najavljena izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Iako se očekivalo da bi se konačno dugoročno mogao riješiti status ravnatelja, to se ipak nije dogodilo. Predizborna je godina i zaista je teško bilo nadati se radikalnim zahvatima kojima bi čelni ljudi škola mogli dobiti ugovore na neodređeno vrijeme. Doduše, mnogi su se nadali i najavljenom novom Zakonu, no umjesto njega nekako je lakše „popeglati” određene stvari izmjenama i dopunama, ukupno šesnaestim po redu. Nisu samo ravnatelji ostali „u redu čekanja” – konkretne promjene vezane uz svoj status vjerojatno su očekivali i tajnici te voditelji računovodstva.
Sudeći po njihovim komentarima, kap je prelila čašu. Zna se točno što ih muči već dugi niz godina – koeficijenti im nisu u rangu s ostalim djelatnicima koji imaju istu stručnu spremu, nemaju nikakvu mogućnost napredovanja, kad odu na bolovanje sav posao ih „dočeka” po povratku (iluzorno je očekivati da će se brzopotezno naći njihova zamjena). Pritom se količina i opseg poslova samo gomila – sve je više europskih projekata u kojima se pomno gledaju baš svi administrativni zarezi i namjenski potrošeni euri, dovoljno je usporediti broj pomoćnika u nastavi prije desetak godina i danas (i količinu „papirologije”), sve je više excelica koje šalju predstavnici Ministarstva i osnivači škola (i traže hitno popunjavanje), a nije nevažno spomenuti činjenicu da su svi svrstani u istu kategoriju – neovisno o tome ima li njihova ustanova stotinjak učenika ili je pred prostornim „pucanjem” te se nad njihovih tisuću učenika nadvija sjena treće smjene.
Službenici za informiranje i/ili zaštitu osobnih podataka, pravni i financijski savjetnici svim zaposlenicima, zapisničari na sjednicama školskih odbora, osobe koje „boduju” dobavljače shema voća i mlijeka... Pobrojano je samo dio dodatnih „aktivnosti” koje se u novije vrijeme gotovo „podrazumijevaju”. Uz sve navedeno, kako to i obično biva, najavljena digitalizacija uredskog poslovanja kao da je u startu povećala opseg poslova, a ne ga smanjila.
Stoga je i razumljiva svojevrsna frustriranost – nadali su se određenim poboljšanjima i konkretnim „pomacima” na nekim budućim platnim listama, no nisu ih dočekali.
Svih nekoliko stotina komentara činovnički je stavljeno u kategoriju neprihvaćenih, a odgovori su bili navlas isti ‒ zahvaljujemo Vam na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Predložene izmjene i dopune Zakona koji se odnose na status tajnika i voditelja računovodstva nisu predmet ovoga savjetovanja.
Pravničkim rječnikom – sve je stavljeno „ad acta”. Pitanja svih pitanja i nadalje ostaju ista ‒ hoće li se ikada istinski zaviriti među spise, urediti ono na što visokoobrazovani djelatnici škola godinama upozoravaju te hoće li statusi tajnika i voditelja računovodstva konačno postati predmet nekog savjetovanja?
Ili će nam se u bliskoj budućnosti početi događati „preslika” učiteljskog pomanjkanja kadra i u administrativnom dijelu?