U dvorani Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice sudionike je pozdravio đakovački gradonačelnik Marin Mandarić podsjetivši da je djelovanje Josipa Jurja Strossmayera nepresušna tema, jer je taj biskup, mecena i buditelj nacionalne svijesti među južnoslavenskim narodima složena i slojevita osoba koja je javno djelovala više od pola stoljeća te je nemoguće sve o njemu znati. Iako to nije tako daleka povijest, prilika je da čujemo nešto novo, zaključio je gradonačelnik Mandarić.

Dr. sc. Ante Žužul je u svojem izlaganju o Razvoju hrvatske političke misli do Strossmayera podsjetio na uzroke i posljedice djelovanja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Pavla Rittera Vitezovića te dr. Ante Starčevića u državotvornoj misli u odnosu na Habsburgovce i osmanlije. Hrvatska povijest je velika, obimna, tužna i snažna. U svima je nama zasađeno ono što jesmo kroz tu povijest i nemamo drugog razloga nego sve te ljude i tragedije proučavati i učiti, rekao je dr. Žužul.

Govoreći o Anti Starčeviću i idealima slobode i prava prof. dr. sc. Pavo Barišić se osvrnuo na 200. obljetnicu Starčevićevog rođenja u kontekstu značenja ključnih obljetnica za republiku kod drugih naroda i u Hrvatskoj te Starčevićevom poimanju slobode i prava u povezanosti s moralom i vjerom. Uspoređujući Starčevića i Strossmayera i njihove zasluge, prof. Barišić je zaključio: „Njihovo djelo nam poručuje, kao nasljednicima te baštine, da ako želimo očuvati i razvijati republiku, moramo poštovati njezine početke i gajiti uspomene na živote onih koji su ugradili svoje živote u temelje zajedničke slobode“.

O Strossmayeru u kontekstu hrvatske nacionalne misli govorio je prof. dr. sc. Željko Holjevac podsjetivši na bitne konstitutivne elemente moderne hrvatske nacije i vizionarskog Strossmayerovog djelovanja, osobito u osnivanju ključnih nacionalnih institucija. Iako suprotstavljenih političkih stavova, Narodna stranka pod vodstvom biskupa Strossmayra i Stranka prava pod vodstvom Starčevića, pokrenule su proces koji je Hrvate dugoročno vodio u južnoslavensku državnu zajednicu ili u neovisnu hrvatsku državu izvan habsburškoga okvira, kazao je prof. Holjevac, podsjetivši da su se Strossmayer i Starčević izmirili 1893. u Krapinskim Toplicama i pokušali usuglasiti zajednički program, no, hrvatsko je pitanje za njihovih života ostalo neriješeno. Dvojba hoće li se Hrvati prikloniti zamišljenom južnoslavenskom zajedništvu ili će se osloniti na vlastite snage bila je glavna okosnica hrvatske politike tijekom sljedećih stotinjak godina, zaključio je prof. Holjevac.

Skupom je moderirala Zrinka Turalija, a Joško Ševo je na početku skupa maestralno nastupio s ulomcima iz monodrame Govorite li hrvatski, dok je u glazbenom dijelu programa nastupio tenor Mario Bokun uz klavirsku pratnju Eve Kirchmayer Bilić.

Strossmayerovi dani